Karen Nyberg : mama u svemiru

Karen Nyberg : mama u svemiru

Upoznajte zaista jedinstvenu mamu koja uspješno balansira između svog posla i uloge majke. Jedinstvena je iz više razloga. Njen posao se na završava nakon osam sati. Ona je Karen Nyberg, astronaukinjakoja se sprema provesti šest mjeseci na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Ona je i majka trogodišnjeg dječaka.

Kako se jedna mama nosi sa ove dvije zahtijevne uloge, saznajte u intervjuu koji vam u potpunosti prenosimo.  

Ono što nas sve zanima je: kako je biti u svemiru?

- To je apsolutno nevjerovatan osjećaj. Bila sam tamo u 2008. godine. Nažalost, radilo se o veoma kratkoj misiji od tek 14 dana. Sjećam se prvog dana kada smo otvorili velika vrata na letjelici, a imala sam mogućnost provesti vrijeme i u pilotskoj kabini. To je neopisiv osjećaj, veoma snažan, neobičan i lijep. Osjećaj lebdenja je nevjerovatan. Veoma sam uzbuđena i radosna što ću to moći ponovo iskusiti.

Kako je majčinstvo promijenilo vaš pristup poslu?

- To je dobro pitanje. Mislim da sam osoba koja se daje 100% u svemu što radim i čini mi se da nikada nisam doboljno dobra, te da uvijek mogu još bolje. Otkad sam postala majka, shvatila sam kako je potrebno pronaći ravnotežu između porodice i posla. Sada mnogo češće smatram sebe „dovoljno dobrom“ i to je prihvatljivo. Nekako sam usput naučila napraviti balans.

Jeste li ste rekli svom sinu Jacku gdje idete? Da li on shvata o čemu se radi?

- Najduži period kada smo bili razdvojeni, od kada se rodio, je pet sedmica. On je star 3 godine, tako da mu je zaista teško objasniti gdje mama ide. Rekli smo mu da mama ide živjeti na svemirskoj stanici. On zna prepoznati svemursku stanicu na slici, zna da svemirska stanica putuje oko Zemlje. On također zna da je u svemirskoj stanici ne postoji gravitacija i da stvari i ljudi „lebde“ u prostoru. I to je granica do koje on shvata šta se dešava. Mislim da je previše od njega tražiti da shvati bilo šta preko onoga što smo mu do sada rekli. Ali imaću mogućnost slanja video zapisa i radujem se što ću sa njim moći podijeliti makar dio mog života u svemirskoj stanici.

Kako izgleda vaš uobičajeni dan sada kada se spremate za ovu misiju, imajući u vidu sa ste sa sobom u Rusiju na pripreme poveli i sina?

- Ja sam u Rusiji već nekoliko sedmica, i već smo daleko odmakli sa završnim pripremama. Upravo smo imali završne ispite, koji su zapravo simulacije u ruskom segmentu svemirske stanice, te u raketi koja nas vodi do svemirske stanice. To je bilo prilično intenzivno i često naporno.
Ja sam povela sina u Rusiju na pripreme kako bih bila u mogućnosti provesti vrijeme sa njim preko vikenda ili navečer.  Imali smo završni svečani događaj na Crvenom trgu nakon što smo prošli sve ispite. To znači da sada imam malo više slobodnog vremena koje mogu provesti sa svojim mužem i sinom.

Smatrate li da je teško graditi zahtjevnu karijeru i biti mama? Imate li kakvih savjeta za zaposlene mame?

- To je veoma slično kao kada dođete kući sa tek rođenom bebom. Niko vam ne može dati tačne upute šta da radite. Jednostavno morate sami stvoriti sopstveni sistem koji funkcioniše. To je tako u svim životnim segmentima i fazama. Kada je u pitanju roditeljska uloga, svaki dan nešto novo naučim i to provodeći vrijeme sa sinom. Jedna od osnovnih stvari koje sam naučila je da ne budem negativna kada odlazim. Nikad ne insinuiram da postoji nešto negativno u tome što se događa. Sve primjene privatamo normalno i pozitivno i tome želim naučiti svoje dijete.  File 4171

Na koji način vam je vaša majka dala podršku u poslu kojim se bavite?

- Moja majka je predivna i nikada me nije sputavala da uradim ono što želim. Odrasla sam u vrlo malom gradu u Minnesoti. Moja je majka nije bila u mogućnosti završiti fakultet, i htjela je meni omogućiti da se bavim poslom koji volim. Ona me naučila šivati ​​i obavljati kućne poslove. Svaki put kada sam htjela trenirati neki sport ili se upisati u određenu školu, ona mi je bila najveća podrška. Mislim da mi je njena podrška u životu bila velika prednost i da sam zahvaljujući tome uspjela u onome što želim raditi.

Imate li planove za vrijeme koje ćete provesti sa sinom u Rusiji?

- Moj jedini plan je opustiti se i uživati sa svojom porodicom.

Da li je osjećaj udaljenosti od porodice „opipljiviji“ na Zemlji ili u svemiru?

- To je teško reći. Kad sam na Zemlji, mogu se čuti sa svojim sinom i mužem svaki dan, bez obzira koliko smo udaljeni. Također, možemo se i vidjeti putem video veze. Kad sam u svemiru, također im mogu telefonirati svaki dan. Međutim, video konferencije su moguće samo jednom sedmično i to će mi faliti. No, nadam se da ću im moći poslati video snimke koje ću praviti svakodnevno, tako da će i oni moći vidjeti makar dijelić mog života u svemiru.

Vaš sin raste i mijenja se svaki dan. Jeste li se dogovorili sa mužem da napravi vedeo snimke nekih značajnih trenutaka u životu dječaka dok ste vi na svemirskoj stanici?

- Mislim da će biti puno novih slika i video zapisa. Moj sin će se početkom septembra krenuti u vrtić, tako da ću propustiti taj veliki korak u njegovom životu. To me zaista žalosti, ali bit će puno slika, a moj muž će biti uz njega i sa njim podijeliti taj važan događaj u životu.

Da li se nadate da će vaš sin krenuti vašim stopama? Pokazuje li interes za nauku?

- Zapravo, pokazuje veliki interes! On želi sve razumjeti i pomno posmatra svijet oko sebe. Jako voli životinje i često gleda slike raznih životinjskih vrsta. Voli učiti o raznim planetama. Voli dinosaure. Često „pregleda“ naš automobil i želi ga „popravljati“. Dakle, definitivno mislim da ima interes i ne bih se iznenadila da završi u nekom tehničkom području kada odraste.

Osim porodice, šta će vam najviše nedostajati kada budete daleko od Zemlje?

- Moj krevet! Bila sam u svemiru 14 dana i mogu vam reći da je bez gravitacije jako neudobno spavati . No, iz onoga što sam čula od drugih ljudi, vremenom se naviknete na taj osjećaj i postaje zapravo ugodno. Dakle, možda za par mjeseci to neće biti toliko važno. Druga stvar je kafa u šolji, jer je tamo pijemo iz vrećica.
 

Šta je najveća zabluda običnih ljudi o astronautima?

- Oh Bože! I mi smo potpuno obično ljudi. Svi mi imamo veoma normalan život sa normalnim obiteljima. Jednostavno se dogodilo da radimo ovaj zaista izuzetan posao. Veoma smo sretni jer smo privilegovani poslom koji radimo, ali smo pored toga i sasvim bični ljudi.

Šta za vas predstavlja najveći roditeljski izazov?

- Uvijek se pitam da li radim pravu stvar za svog sina. Sama sam sa sobom vodila borbu u dilemi da li da napustim svoje trogodišnje dijete na čak šest mjeseci, koliko ću provesti u svemirskoj stanici. No, nakon što sam razmišljala dugo vremena, odlučila sam ispuniti svoj san. To je san koji imam od djetinjstva. Mislim da ne bih bila dobar primjer svom djetetu ako bih odustala od sopstvenog sna. Ipak, mislim da će mi opraštanje od njega prije odlaska biti veoma, veoma teško.

Izvor: parenting.com