Djeca i mediji V - Nasilje u medijima

U današnje vrijeme količina nasilja u svim medijima je u značajnom porastu. Naslovnice novina te vijesti na televiziji pune su crne hronike koja je u većini medijskih istraživanja najzanimljivija i najčitanija rubrika u dnevnim listovima širom svijeta. Nasilje donosi zaradu, a komercijalni mediji, itekako svjesni toga, plasiraju sve više nasilja u različitim oblicima kako bi povećali svoju gledanost ili čitanost.

Prema posljednjim podacima, prosječno američko dijete vidjeće 200.000 činova nasilja prije punoljetstva!


Uticaj medijskog nasilja

Iako se znanstvenici već godinama spore oko toga da li nasilje u medijima podstiče agresivno ponašanje mladih ili ne, većina njih ipak se slaže da postoji veza između te dvije pojave.

Na osnovu dosadašnjih istraživanja, identificirana su četiri tipa medijskog predstavljanja nasilja za koje se smatra da otežavaju djeci shvatanje ozbiljnosti stvarnog ljudskog nasilja:

1.      Nekažnjeno nasilje: smatra se da čak jedna trećina nasilnih programa u SAD uključuje negativce koji nisu kažnjeni ili budu kažnjeni tek na samom kraju programa.

2.      Bezbolno nasilje: žrtve u gotovo polovini činova nasilja ne pokazuju bol, te se vjeruje da ova vrsta predstavljanja nasilja sadrži poruku da nasilje ne uzrokuje bol, povrede ili čak i smrt.

3.      Veselo nasilje: ova vrsta nasilja se često pojavljuje u crtanim filmovima, gdje likovi koji se stalno povrjeđuju predstavljaju humor. Ove poruke čine djecu neosjetljivim na ozbiljnost nasilja i govore im da je nasilje smiješno.

4.      Herojsko nasilje: oko 40% svih činova nasilja na američkoj televiziji iniciraju likovi koji su predstavljeni kao uzori. Smatra da se da takvo portretisanje heroja ohrabruje djecu na nasilno ponašanje. Nasilje koje čini „dobri momak“ da bi nekog zaštitio može čak predstavljati i veći problem nego nasilni akt „lošeg momka“.

Također, američki National Institute of Mental Health u svojim istraživanjima naglašava povezanost gledanja televizijskog nasilja i ponašanja djece u društvenoj zajednici, te zaključuje slijedeće:

-          djeca postaju manje osjetljiva na bol i patnje drugih;

-          djeca postaju uplašenija;

-          postoji veća mogućnost da postanu agresivna i nasilna.

Prema mišljenju stručnjaka tog instituta izlaganje medijskom nasilju dovodi djecu u situaciju da nasilje shvataju kao prihvatljivo sredstvo za rješavanje sukoba.

Nasilje u medijima u funkciji zabave

Nasilje je odvijek imalo posebnu ulogu u zabavi, ali danas se sve više stručnjaka slaže da je File 809posljednjih godina agresivnost u medijima znatno porasla, i to ne samo kvantitativno, već i u smislu grafičkog predstavljanja, te, što je još više zabrinjavajuće, mnogo sadističnije. Naime, eksplicino prikazivanje usporenih metaka koji se paraju kožu ljudi, tijela žrtava okružena lokvama krvi i slične scene, danas su postale gotovo uobičajeni elementi medijskih poruka.

Prema istraživanju UNESCO-a provedenog u 23 zemlje na uzorku od 5,000 djece uzrasta 12 godina, 91% ispitanika izjavilo je da ima televizor u kući i da dnevno provede oko tri sata gledajući tv program, odnosno 50% više vremena nego u bilo kojoj drugoj vanškolskoj aktivnosti.

Prema ovom istraživanju, 88% djece je znalo ko su akcioni heroji, poput Terminatora. Osim toga, 51% djece u „nasilnijim okruženjima“ i 37% djece u „manje nasilnim okruženjima“ izjavilo je da bi željelo biti poput njega. U istraživanju se zaključuje da Terminator ima „osobine koje djeca smatraju neophodnim za suočavanje sa teškim situacijama“.

Nadalje, istraživanje pokazuje da 26% djece akcione heroje smatra uzorima, u odnosu na 18,5% koje uzore vide u pjevačima i muzičarima. Međutim, ono što je posebno zabrinjavajuće, navodi se u izvještaju, je činjenica da čak 44% ispitanih 12-godišnjaka smatra da postoji velika veza između onoga što vide ili čuju u medijima i onoga što oni smatraju realnošću. S tim u vezi, više od polovina ispitanika je izjavila da se osjećaju uznemireno „gotovo uvijek“ ili „vrlo često“.

Ukazujući na činjenicu da nasilni sadržaji u medijima mogu ohrabriti destruktivno ponašanje mladih, UNESCO ipak priznaje da „centralizirana kontrola i cenzura nisu efikasne metode niti ispunjavaju kriterije demokratskih društava“. Stoga se naglašava neophodnost da roditelji i edukatori preuzmu svoj dio odgovornosti, prvenstveno učeći djecu o konzumaciji medija.

Međutim, roditelji koji žele zaštiti djecu od medijskog nasilja suočavaju se sa vrlo teškim zadatkom, jer je to danas apsolutno nemoguće. Medijsko nasilje je prisutno u svim oblicima komunikacije.

Uznemirujuće slike nasilja dominiraju u tv vijestima, pjesme i video spotovi sve više se posvećuju nasilju, a video igrice u kojima je nasilje cilj i svrha naprodavanije su u svim zemljama svijeta.

Na primjer, igrači u najprodavanijoj igrici za PlayStation 2 „Grand Theft Auto 3“ bodove dobijaju otimajući automobile i kradući drogu od ljudi na ulici. U igri Carmageddon, cilj je oboriti što više pješaka na trotoaru, i to uz zvukove lomljenja kostiju zbog „realističnog efekta“.

Međutim, sve to možda i ne bi bilo toliko zastrašujuće da nije statističkih podataka koji kažu:  32% djece uzrasta 9-17 godina igraju video igrice svaki ili gotovo svaki dan, od čega 60% navodi da su im akcione i borbene igre omiljeni žanr.

Virtualno nasilje prisutno je i na World Wide Web-u. Djeca i mladi mogu snimiti pjesme sa nasilnim tekstovima (čak i one koje su cenzurirane i izbačene sa kompakt diskova namijenjenih prodaji), te posjetiti stranice na kojimFile 810a se nalaze nasilni sadržaji i video isječci.

Nielsen Media Research je u istraživanju iz 2000. godine zaključio da je MTV najprepoznatljivija mreža među mladima od 12 do 34 godine. S druge strane, Američka asocijacija pedijatara navodi da više od pola spotova na ovoj mreži uključuje nasilje.

Prisustvo nasilja, degradacije i okrutnosti u medijima znači da su djeca konstantno izložena nasilju, koje varira od drskog ponašanja, kakvo je prisutno u emisijama poput South Park do ekstremnih prikaza sadizma i mizogonije.

Medijska pismenost vs. nasilje u medijima

Medijska pismenost neće zaustaviti agresivno ponašanje koje djeca iskazuju od najranije dobi. Također, vrlo je malo vjerovatno da će imati neki velik uticaj na odabir filmova ili muzike. Ali, medijsko opismenjavanje mladih može im dati instrumente da svjesno i kritički odgovore na medijski sadržaj, te tako postanu svjesni prisutnosti nasilja u medijima i možda se, bar djelimično, zaštite od njegovog negativnog uticaja.

Jedna od osnovnih stvari koju propagira medijska pismenost u kontekstu nasilja u medijima je da mladi shvate da medijski proizvodi nisu „prozori realnosti.“ Oni su kreacije, rezultati mnoštva odluka. Medijskim opismenjavanjem mladi shvataju da je osnovni razlog prisutnosti medijskog nasilja - novac. Samo jedan od razloga mnoštva akcionih filmova je i činjenica da oni puno lakše premošćuju kuluralne barijere. Komedije i ozbiljne drame zahtijevaju inteligenta scenarija, pa i određene kulturalne reference. Mnogi ljudi će shvatiti dramu i smijati se komediji, ali scene akcije i nasilja shvatiće svi.

Kad već odrastaju u medijski zasićenom društvu, medijsko opismenjavanje mladima može pomoći da iskažu svoje mišljenje i osjećanja prema nasilju, kako u stvarnom životu tako i u medijima, te da imaju „pravo glasa“, kao aktivni medijski potrošači.

Autor teksta: Adisa Krilić

 

Vezani članci:

Djeca i mediji XI - Medijska pismenost

Djeca i mediji X - Društvene mreže

Djeca i mediji IX - Novi mediji 2

Djeca i mediji VIII - Novi mediji

Djeca i mediji VII - Mediji i stereotipi

Djeca i mediji VI - Mediji i zdravlje djece

Djeca i mediji IV - Djeca i reklame

Djeca i mediji III - Djeca i televizija

Djeca i mediji II - Uticaj medija na djecu

Djeca i mediji I - Uvod: riječ autora

Roditeljstvo.com najavljuje...