Djeca i mediji III - Djeca i televizija

„Čovjek je bio na ulazu u Platonovu pećinu. Grčki filozof je zamislio pećinu punu ljudi vezanih lancima kako posmatraju sjenke realnosti koje promiču na zidovima njihove tamnice. Platonova pećina postoji i danas, i zove se prosto: televizija... Zamijenili smo Logos projektovanim logoima na vlažnim zidinama naše pećine. Trebalo je dvije hiljade godina da se stigne dotle.“ (F. Begbede)

 


Istraživanja u SAD su pokazala da djeca uzrasta od dvije do pet godina prosječno provedu više od 32 sata sedmično gledajući televiziju. Kod djece između šest i 11 godina, taj broj iznosi 28 sati. To znači da su do polaska u prvi razred osnovne škole, djeca pred televizijskim ekranom provela već tri školske godine, odnosno da dijete već ima izgrađen sistem vrijednosti zasnovan na televizijskom programu. Do punoljetstva, mladi su više vremena proveli gledajući televiziju nego u školi, sa nastavnicima, prijateljima, čak i više vremena nego sa svojim roditeljima.

Većina djece ima televizore u svojoj sobi, a veliki broj jede i uspavljuje se gledajući TV program. Tokom dana, 90% djece između četiri i šest godina gledaju TV prosječno dva sata dnevno.

S obzirom na vrijeme potrošeno na gledanje televizije, vrlo je važno naučiti mlade da shvate šta zaista ovaj medij predstavlja, koju ulogu ima u njihovom životu i na koji način utiče na njih. Televizija ima mogućnost da pažljivo prenese poruke i na taj način od njih napravi objektivnu File 783realnost. Televizijske vijesti su, na primjer, toliko spretno obrađene poruke da su danas postale izvor informacija kojima javnost najviše vjeruje. Pa ipak, vijesti su, kao i sve ostale medijske prezentacije, formirane od strane političkih, društvenih, ekonomskih ili kulturnih faktora i uglavnom su daleko od neutralnih ili objektivnih informacija.

Televizija se smatra jednim od osnovnih agenata socijalizacije u društvu. Ona donosi nebrojeno mnogo slika i priča u domove svaki dan. A upravo slike i priče predstavljaju snažne forme komunikacije, jer utiču na naše emocije i imaju važnu ulogu u formiranju našeg shvatanja svijeta, našeg ponašanja, mišljenja, naših vrijednosti i stila života općenito.

Djeca već od najranije dobi gledaju televiziju, mnogo prije nego što su sasvim sposobna razlikovati realni od nerealnog svijeta. Do trećeg razreda osnovne škole ona ne mogu sa sigurnošću razumjeti razliku između "stvarnosti" i "virtualnog svijeta" medija. Shvataju da su emisije na televiziji izmišljene, ali vjeruju da bi se sve to "moglo dogoditi".

Medijski pedagozi pak često upozoravaju na mogućnost pozitivnog utjecaja medija ako se na temelju njihovih zabavnih i drugih pozitivnih osobina restrukturira nastava i obrazovanje. Drugi međutim tvrde da je televizija štetna i za djecu i za društvo u cjelini, te od homo sapiensa stvara homo vidensa, nesposobnog za apstraktno mišljenje i razumijevanje pojmova jer mu je slika postala važnija od riječi.“.

Koliko televizija utiče na mlade

Američka Akademija pedijatara (AAP) preporučuje da djeca mlađa od dvije godine uopće  ne gledaju televiziju, a da stariji od dvije godine gledaju sat do dva sata isključivo kvalitetnog programa dnevno. Razlog tome je što se prve dvije godine života smatraju kritičnim za razvoj mozga, a televizija i drugi elektronski mediji „iskorištavaju“ vrijeme koje bi dijete trebalo provesti istražujući, igrajući se i komunicirajući sa roditeljima, što potiče učenje i zdrav fizički i društveni razvoj.

Televizija je medij koji ima najveći socijalizirajući uticaj na djecu. Sama činjenica da televizija nije interaktivni agent ima veliki uticaj na razvoj djece. Ona zadovoljava potrebe socijalizacije do određenog nivoa, ali ne daje djeci društvene vještine, odnosno praksu koju mogu steći samo u stvarnom životu. S obzirom na navedene prosjeke gledanosti televizije, očito je da je vrijeme za igru sa vršnjacima i učenje društvenih vještina drastično smanjeno i ograničeno.

File 784Naravno, televizija u razumnoj mjeri može imati pozitivan uticaj. Predškolska djeca će naučiti abecedu, školarci se pobliže upoznati sa prirodom i društvom općenito, a roditelji biti u toku sa dnevnim događajima putem TV vijesti. Nesumnjivo je da televizija može biti odličan obrazovni i zabavni instrument.

Ali i pored nabrojanih prednosti, prečesto gledanje televizije ima značajne nedostatke. Naime, prema istraživanjima o uticaju televizije na djecu, koja su sve brojnija tokom posljednjih nekoliko godina, negativni uticaj ovog medija može se podijeliti u nekoliko elemenata:

  • djeca koja provedu više od četiri sata dnevno ispred TV ekrana sklonija su gojaznosti;
  • djeca koja gledaju programe sa scenama nasilja češće pokazuju agresivno ponašanje, ali i strah od svijeta van doma
  • TV likovi često daju loše primjere djecu, pogotovo u vezi sa pušenjem, konzumiranjem alkohola, stvaranjem predrasuda i stereotipa

S obzirom na navedeno, dolazimo do zaključka da se uticaj televizije kao mas-medija može čak izjednačiti i sa uticajem obrazovnih institucija. Mas-mediji su, ponekad, značajnije obrazovne institucije od same škole, jer je prevazilaze u obimu publike, vremenu i interesovanju koje posvećuju svojoj publici, kao i u raznovrsnosti sadržaja koje nude.

Upravo zbog toga, “mi moramo pripremiti mlade ljudi za život u svijetu snažnih slika, riječi i zvukova.“ (UNESCO, 1982.)

Autor teksta: Adisa Krilić

 

Vezani članci:

Djeca i mediji XI - Medijska pismenost

Djeca i mediji X - Društvene mreže

Djeca i mediji IX - Novi mediji 2

Djeca i mediji VIII - Novi mediji

Djeca i mediji VII - Mediji i stereotipi

Djeca i mediji VI - Mediji i zdravlje djece

Djeca i mediji V - Nasilje u medijima

Djeca i mediji IV - Djeca i reklame

Djeca i mediji II - Uticaj medija na djecu

Djeca i mediji I - Uvod: riječ autora

Roditeljstvo.com najavljuje...